Kreativka u akciji

ponedjeljak, 18.01.2010.

Preselila sam se...

Od sad me možete čitati ovdje

18.01.2010. u 10:28 • 1 Komentara • Print • #

petak, 25.12.2009.

Sretan i blagoslovljen Božić...

25.12.2009. u 10:10 • 14 Komentara • Print • #

subota, 19.12.2009.

Zima…

Danas je bilo hladno, brrr…Prava mećava! Još narednih dan ili dva čeka nas i hladnije, ali sudeći prema prognozi, ipak nećemo imati bijeli Božić. No, iako je bilo hladno, danas mi je bilo baš nekako romantično. Obavila sam zadnju veću kupovinu pije blagdana ( bar se nadam ), baš kao i većina koprivničanaca. U gradu je vladala idilična atmosfera. Ljudi s jelkama, natovareni torbama, umotani šalovima, kapama i rukavicama. A gust snijeg nošen vjetrom samo pada, i pada… Na trenutak mi je sve izgledalo kao scena iz filma, i baš ništa mi nije moglo pokvariti raspoloženje.
Vozačima nije bilo sjajno jer se pod brisačima zbog niske temperature snijeg ledio, iznutra zamagljena stakla, vidiš samo nešto malo ispred sebe. Neočišćene ceste, nesmotreni pješaci koji su išli glavom bez obzira, pazeći samo da ne padnu, bez obzira što su išli preko zebre i što je u takvim uvjetima opasno kočiti. Pa i mi se već danima ne možemo popeti bez lanaca na naše brdo. A ovdje sve čisto i bijelo, nedirnuti snijeg.

Ove poklon vrećice napravila sam prošle godine poslije Božića, tako da su ostale neiskorištene. Sad će mi dobro će doći, jer ću u njih staviti poklone za prijatelje.

A ovo je Pufi, naš mali ljubimac. Stara je četiri mjeseca i njezin prvi susret sa snijegom bio je dramatičan, ali i smiješan. Tresla je šapicama, cvilila i drhtala. Ali samo kratko. Očito je shvatila da može biti i zabavno i sad uživa u zimskim radostima.

19.12.2009. u 20:59 • 6 Komentara • Print • #

subota, 12.12.2009.

Povratak…

Dugo me nije bilo na blogu, predugo…
Nedostajalo mi je, priznajem. Ponekad bi onako, na brzinu obišla vaše blogove, pogledala što radite i sretna sam što ste svi još tu.
Ove godine dogodile su mi se dvije važne stvari u životu, zapravo, ostvarila su mi se dva životna sna. Prvo – zaposlila sam se i radim već deset mjeseci ( nakon nekoliko godina pauze ). Drugo – kupili smo manju kuću blizu grada, što je bio moj životni san! Dogodilo se iznenada, neplanski, ali toliko me poneslo da sam se dušom i tijelom predala renoviranju. Istina, treba još dosta uložiti, dio nadograditi, promijeniti vrata, prozore, krov, ali napredujemo i iskreno se nadam da ćemo u godini koja je pred nama većinu poslova uspjeti i obaviti.
Nedostatak vremena pratio me u korak. Ljeto mi je proletilo, samim tim što smo uz posao uspjeli zasaditi papriku i ubrati rekordnih 8 tona. Često bi prespavala tek nekoliko sati na dan. Zaradili nismo bog zna što, razočarana sam. Stanje u Podravki i našoj poljoprivredi je poznata stvar i bolje da ne pričam o tome.
Plela, heklala a ni vezla nisam od veljače i čudim se da sam uspjela izdržati toliko dugo. Tješi me što radim još sljedeći tjedan i konačno idem na zasluženi godišnji odmor, negdje do kraja siječnja. Baš me veseli jer ću se konačno pošteno odmoriti i posvetiti se završetku zaostalih radova. Ali i napraviti nešto novo. Između ostalog, prošlog smo mjeseca proslavili 19 godina braka, najstarija kćer je proslavila 18 rođendan ( kad već?! ).
Blagdani su pred nama, sve mi je došlo prebrzo, ali jedva čekam. I nadam se da nećete dugo čekati sljedeći post…

12.12.2009. u 21:39 • 5 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 16.02.2009.

Vesta i kaktusi…

Uspjela sam isplesti još jednu vestu, ostalo je samo da je spojim, tako da ćete konačan rezultat vidjeti u idućem postu. Sigurno će vam se činiti poznato, uzela sam isti uzorak kao na vesti iz jednog od ranijih postova. Ova je nešto duža, rukavi i leđa su pleteni samo pravo. Boja je slična, no ipak malo drugačija. Prošarana svjetlo plava.
Vunu sam kupila ne planirajući što ću plesti, svidjela mi se, no oduševljenje je splasnulo nakon što sam isplela jedan dio i stavila ga na kožu. U trgovini mi se nije činila oštrom, naprotiv, imala sam osjećaj da je nježna i ugodna. Baš!
Iskreno, ne znam kako i kad ću je nositi.

Volite li kaktuse? Ja baš i ne. I ne znam ništa o njihovom uzgoju, znam samo da imaju oštre bodlje. Svi u kući ih vole, svako malo kupe novi pimjerak, ali briga oko njih baš im i ne ide. Nakon što su se dva ljepša primjerka osušila ( i ja se pitam kako su se jadni uspjeli osušiti, a svima je poznato da ne trebaju puno vode), odlučila sam ih presaditi i ipak, malo češće zalijevati. Pri tom redovito napunim prste onim sitnim bodljicama i onda ih satima pokušavam iščupati!

16.02.2009. u 16:42 • 18 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 02.02.2009.

Zima…

Dosta je bilo snijega ove zime! Nije li? Meni ga je preko glave! Između ostalog jer školski autobus ne dolazi po djecu pa s njima svako jutro propješačim 2,5 km do glavne ceste gdje ih onda pokupi. U povratku još 2,5 km, tako da svako jutro propješačim 5 km. U jutro je još dosta mračno, a dio puta vodi kroz šumu i bojim se pustiti ih same. Kod nas na brdu ima duplo više snijega nego u nizini, a cestu jako loše čiste, ima dosta leda, čak i grana na cesti koje su popucale od težine snijega. No dobro, nadam se da će se brzo otopiti.
Protekla dva tjedna išla sam na fizikalnu terapiju. Od jednog bezazlenog pada na ledu pred četiri godine pomaknuo mi se kralježak i od tada otklizao s mjesta za 3 mm. Čini se malo, no vjerujte, to je jako puno. Bolovi su ponekad bili nesnosni. Kod takvih padova je najgore što se posljedice ne osjete odmah, nego tek nakon nekog vremena.
Vježbe u bazenu su mi baš 'legle', kad sam izašla iz vode osjećala sam se lagano, ništa me nije boljelo. Ali vježbe u dvorani su me dotukle. Cilj tih vježbi je da se ojačaju mišići koji podupiru kralježnicu, da se popravi držanje, i na neki način da se kralježnica istegne i prodiše.
Iako su u početku vježbe bile prilično bolne, nastavila sam vježbati kod kuće, pola sata svaki dan. Osjećam se puno bolje, nema više one ukočenosti kao prije, bolovi su se smanjili.

Od pletenih radova uspjela sam završiti ovaj šal. Jednostavan je i isplela sam ga relativno brzo. I jedna vesta je pri kraju, ostale su mi samo prednje strane. Kad pletem nešto obično počinjem od prednjice ili rukava, i onda su mi leđa nekako dosadna i to potraje. Zato sam ovaj put okrenula redoslijed!

Ove zime silno me razveselila božikovina koja nakon desetak godina prvi put ima nekoliko predivnih crvenih bobica.

02.02.2009. u 20:22 • 11 Komentara • Print • #

srijeda, 14.01.2009.

Leksikon...

Da...

Draga naša Ruzmarinka uvalila mi je leksikon! Nisam ga pisala od osnovne škole... Lijepo se prisjetiti onih davnih dana punih tajni koje smo skrivali, a istodobno htjeli da neke ''važne'' nam osobe bar djelomično naslute da se radilo o njima!

Ime:
Mirjana

Nadimak:
Mira

Da saznam da me neka cura trača:
- nasmijala bih se, ako me trača znači da nešto vrijedim!

Najviše komplimenata dobila sam na račun:
- zapravo već dugo nisam dobila kompliment, pa se i ne sjećam!

Kad se osjećam seksi odjanem:
- nešto izazovno, dekoltirano, suknju možda...

Nikad u životu nisam:
- čitala ni vjerovala u horoskop, nikad nisam bila na dijeti premda sam u nekim periodima života donosila takve odluke ali ih nisam uspijevala ostvariti. Nikad nisam bila na manikuri, putovala avionom, vozila se ringišpilom...

Najbolji ljubavni savjet koji sam ikad dobila:
Voli da bi bila voljena!

Posljednji put sam plakala:
- na staru godinu, jer sam mislila da mi se srušio cijeli svijet!

Mislim da je super kad muškarac:
- cijeni i poštuje ženu!

Totalno sam ovisna o:
- slasticama i kavi.

Lijepo je biti u vezi:
- jer ispunjava život, imaš sigurnost, podršku i rame za plakanje!

Znam da sam zaljubljena:
- jer mi nedostaje kad ga nema.

Outfit u kojem provodim slobodno vrijeme:
- trenirka i tenisice.

Nikad ne izlazim iz kuće bez:
mobitela i novčanika.

Može instant ohladiti kod dečka:
- loš karakter.

Moja najlošija osobina:
- previše vjerujem ljudima.

Na sebi najviše volim:
- nekad ništa, nekad sve!

Najčudniji trač koji sam čula o sebi:
- da sam dosadna.

Moja najgora navika je:
- brzopletost.

Kad je u pitanju fizički izgled:
- prosječno sam zadovoljna.

Prijateljice me stalno zadirkuju zato što sam:
mršava, a nisam!

Leksikon dalje prosljeđujem Dei i Mishi.
Nek vam je svima toplo, nadam se da ova plinska kriza neće trajati dugo.

14.01.2009. u 11:12 • 14 Komentara • Print • #

četvrtak, 25.12.2008.

Sretan Božić...

Svim dragim prijateljima blogerima
čestit i blagoslovljen Božić...
Nek' Vam sreća, mir i zadovoljstvo ispuni
srca i duše. Želim da svi zajedno izvučemo
iz sebe ono najbolje i podijelimo to s drugima...
Sretan Božić!

25.12.2008. u 11:18 • 24 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 22.12.2008.

Zimski kolačići…

Svi su ovi kolači rađeni po jednom receptu. Zvjezdice sam spajala pekmezom i posipala mljevenim šećerom, mjesece sam isto spajala pekmezom, ali njima sam gornji sloj uronila u čokoladu i malo ukrasila mrvicama.
Za boriće sam upotrijebila pola recepta, uz dodatak nekoliko kapi ekstrakta od kivija ( može se upotrijebiti i klasična boja za kolače ), potom sam dio svakog kolačića uronila u čokoladu, pa u kokos. Oni su više dekorativni, premda im okus ekstrakta daje odličan okus.
Kiflice su isto pola recepta, ispadne ih oko 70, uronila sam ih u čokoladu pa u kokos. Tko ne voli kokos može upotrijebiti mljevene orahe, badem ili lješnjak.
Dakle, ovim receptom možete raditi bilo kakve kolačiće, ovisno o mašti i kalupima kojima ćete ih rezati.

Temeljni recept:
15 dkg glatkog brašna
35 dkg oštrog brašna
15 dkg sitnog ili mljevenog šećera
25 dkg margarina
2 cijela jaja
1 vanilin šećer
1 prašak za pecivo

Umijesiti glatko tijesto, razvaljati na debljinu od oko 3 mm, izrezati i staviti u lim. Lim nije potrebno premazivati uljem i brašnom kao što to radimo kod biskvitnih kolača, dovoljno je da je lim potpuno suh. Kad su pečeni malo ih gurnete sa strane i oni se sami odlijepe. Za svaku sigurnost može se upotrijebiti papir za pečenje kolača ili folija ako vam se u limu hoće primati za podlogu. Peći oko 8 minuta na temperaturi 180 stupnjeva. Važno je da ne posmeđe, moraju ostati svjetli.

22.12.2008. u 21:02 • 7 Komentara • Print • #

utorak, 16.12.2008.

Vesta…

Da, vesta koju sam najavila u prošlom postu, konačno je ugledala svjetlo dana. Još nisam odlučila hoću li je prikopčati iglom, ili da napravim vezice i da je vežem na jednom mjestu. Namjerno nisam ostavila rupice za gumbe.
Napravila sam sigurno dvadesetak snimaka, i odabrala ove dvije sličice na kojima se donekle vidi. Nisam stručnjak za fotografiju, to je područje koje me do sad nije osobito zanimalo. Sad mi je žao, naravno! Iako dosta ovisi o fotoaparatu, o svjetlu, o kutu iz kojeg se slika, zavidim prijateljima kad i s lošijim aparatom naprave dobru snimku. Kupila sam knjigu, zapravo priručnik u kojem se dosta može naučiti, no, predblagdansko je vrijeme i to će malo pričekati.

Osim velikog spremanja koje trenutno vlada u kući, ovih dana radila sam spisak kolača koje namjeravam ispeći za Božić. Svi smo sladokusci, djeca pogotovo! Svatko želi ono što najviše voli. Uvijek treba računati i na goste, nenajavljene, naravno! Izbor je pao na breskve, mađaricu, kiflice, zvjezdice…
Volim eksperimentirati pa sam iz ovih knjiga dr. Oetkera pokupila sam dosta dobrih recepata, premda za blagdane uvijek radim one iz bakine bilježnice. Vjerujem da mnogi od vas imaju takvu tekicu, koja je pomalo zaflekana i požutila, prelistana stotinjak puta, ali čuva tajne najslasnijih starinskih kolača. Često budi sjećanja na neke davne dane, na trenutke koje volimo prepričavati djeci…Još malo pa će kraj polugodišta, moram reći da sam prezadovoljna uspjehom svoje dječice. Za potpuni ugođaj nedostaje samo malo snijega. Inače ga ne volim, dosta mi je da samo malo zabijeli…

Za kraj heklani stolnjak koji izgledom podsjeća na zvjezdice, ili možda pahuljice pa ga na stol stavljam samo zimi.